Koliko god se moda, kad je riječ o šeširima, ponavlja - odnosno osnovni modeli su slični, svaki od njih je unikat, jer puno toga ovisi i o ukrasima i tonovima, kaže Marina
Ne postoji glava koja nije za šešir, u to smo dosad uspjeli uvjeriti mnoge ljude koji dođu u naš salon samo iz znatiželje. Jako volim kad ljudi uđu, uvjereni da neće naći ništa što bi im moglo odgovarati, pa ih uspijemo nagovoriti da probaju više modela i na kraju gotovo uvijek pronađemo onaj u kojem se osjećaju posebno, tako da na kraju i odu iz trgovine sa šeširom, kaže Marina Kobali, koja je lani, nakon smrti svoje svekrve Nade Kobali, preuzela jedan od najpoznatijih zagrebačkih obrta 'Kobali šeširi', danas jedan od prepoznatljivih simbola grada Zagreba.
Dodaje kako se to znalo i vidjeti proteklih godina, kad se u Zagrebu počeo osjećati turistički zamah, jer su, uz redovne domaće kupce, u salon često navraćali i turisti, kojima je netko preporučio da šešir ponesu kao suvenir. Među njima je bilo i onih koji su za prošlih posjeta već kupili jedan, pa su se vraćali po novi, uvjereni u kvalitetu. A tradicionalno su dobri kupci i mladi parovi i članovi njihovih obitelji koji se pripremaju za vjenčanje.
- Dolaze nam parovi ne samo iz Zagreba, nego i iz Splita, Osijeka, Rijeke, odnosno uz cijele Hrvatske, s preporukama od onih koji su već naručivali, što nam je velika potvrda. Mjere zaštite uslijed pandemije korona virusa ove godine su malo odgodile vjenčanja, pa sad kad su se opet počela zakazivati, baš imamo veliku gužvu - priča Marina te dodaje da svaki šešir i dalje se izrađuje ručno, od navlačenja materijala na kalupe, pa do izrade ukrasa.
- I koliko god se moda kad je riječ o šeširima ponavlja, odnosno osnovni modeli su slični, svaki od njih je unikat, jer puno toga ovisi i o tome kako se postave ukrasi, koje tonove ćete istaknuti, kako pada obod šešira i slično. Tako čak i ako kod kuće imate neki model, svaki šešir treba probati na glavi, jer čak i onaj 'isti' onome kakav imate doma na kraju se može razlikovati, priča Marina. Iako se izradom šešira počela baviti tek nakon udaje za Branka Kobalija, ljubav prema šeširima kod nje se rodila i puno prije te ljubavi, kaže.
Naime, njen je otac bio vjeran klasičnom stilu odijevanja, pa je čak i kod kuće nosio kravatu, i nikad nije izlazio iz kuće bez šešira. Tako ih je zavoljela još kao djevojčica, pa se brzo 'našla' sa svekrvom Nadom oko te ljubavi. Obožavale su razgovarati o modi i šeširima, i dok je je pomalo učila o poslu, svekrva joj je davala sve više slobode oko izrade modela na kojima je radila.
- Kad sam se s 19 godina udala, oboje smo još studirali i roditelji su nas financirali. No, nismo htjeli biti samo na teret, tako da smo se dogovorili da će moj suprug preuzeti financije, a ja ću pomoći u radnji. Tako sam prvih deset godina studirala, prvo na Učiteljskoj akademiji, a onda i Socijalni rad na pravu, te radila u radionici – priča Marina. Kako je to bilo i vrijeme kad je počeo Domovinski rat, u to je vrijeme i volontirala u radu s izbjeglicama, prvenstveno djecom i starijima, no nikada nije radila u struci. I ne žali zbog toga.
- Voljela sam profesiju za koju sam se školovala, no u to sam vrijeme već radila. A desetak godina nakon što sam se udala, postala sam majka i odlučila sam se posvetiti sinovom odgoju – priča Marina. Tako je prestala raditi u radionici i tek je povremeno radila sa suprugom na projektima na kojima je mogla iskoristiti iskustva iz socijalnog rada, sve dok život nije odredio da se jednostavno mora vratiti šeširima. Naime, svekrva Nada Kobali sve do zadnjeg dana bila je vrlo vitalna i predana poslu, tako da nikad nisu razgovarali o tome tko će i kako preuzeti posao kad je jednog dana ne bude, čak ni kad su počeli primjećivati da se češće umara. A onda je lani u kolovozu, u 77. godini, po prvi puta prihvatila njihovu sugestiju da se malo odmori od posla. I na večer je javila da se ne osjeća dobro, a već drugi dan – nije je bilo.
Marina kaže kako vjeruje da je svekrva prešutno očekivala da ona nastavi posao, a za nju gotovo da i nije bilo dileme oko toga treba li nastaviti ono što su divne žene iz obitelji Kobali desetljećima predano gradile.
- Muškarci iz obitelji se u izradu šešira nikad nisu miješali, pa se tako moj suprug, pa ni sin, u tome nikada nisu okušali, tako da sam i ja sad u potrazi za snahom – kaže u šali Marina.
Ljubav prema šeširima u obitelji Kobali rodila se još nakon Drugog svjetskog rata, kad je Katarina Šušteršić Kobali, Nadina majka, počela raditi na izradi šešira u krznariji Tomić, u Masarykovoj ulici u Zagrebu, priča. Nakon što je sedamdesetih godina otvorila vlastiti obrt, njena kći Nada ga je preuzela, te ubrzo pretvorila u atelier, koji je izgradila u prepoznatljivi brend. Tako su danas rijetke obitelji koje cijene modu i polažu pažnju na odijevanje, a da nemaju barem dva ručno izrađena šešira iz njene radionice, no ima i onih s većom kolekcijom.
- Među kupcima imamo i ljudi koji doista znaju koliko jedan takav modni detalj vrijedi, pa imaju i po 15-ak ili 20 primjeraka. Jer, u garderobi možete imati jednu haljinu, koju uz izbor različitih modnih detalja, primjerice remena, ili šešira možete pretvoriti u više različitih kombinacija, koje možete odjenuti u različitim prigodama - kaže Marina. I vrlo je odlučna oko toga da ne postoje pravila o tome kome kakav šešir 'paše', ili 'kad se koji šešir nosi' koji se nerijetko mogu pročitati u modnim časopisima.
- Istina je, primjerice, da ljeti biramo šešire većeg oboda, jer imaju funkciju zaštite od sunca. No, u večernjem izlasku može to biti i šeširić manjeg oboda. Osim toga, često se kaže da visokim ženama dobro stoje šeširi s velikim obodom i moram priznati da mi se to često potvrdi kad žene isprobavaju modele. No, ne stoji baš tvrdnja da niskim ženama, ili onima jače figure široki obodi ne stoje dobro, naprotiv – sve ovisi o osobnosti i o tome kako žena taj šešir nosi. Ako pronađete pravi model za sebe, često se dogodi da se s njim promijeni cijeli gard i da donese dozu samopouzdanja koja mijenja cijeli dojam - pojašnjava Marina.
Dodaje kako pravi model šešira može istaknuti ono najljepše na ženi, primjerice oči, ili usne, može izdužiti široko lice, skrenuti pažnju s nekih neproporcija na tijelu, te 'začiniti' svaku odjevnu kombinaciju, tako da ju 'podigne' i promijeni.
- I predrasuda je da se danas, zbog ležernijeg stila odijevanja, te činjenice da su danas i traperice često dio poslovnog outfita, šeširi rjeđe nose. Uz njih uvijek pristaje neki sportski šešir i žene su ih pomalo počele 'preuzimati' od muškaraca - ističe. Također, šešir možete nositi baš uz svaku kombinaciju – od elegantne haljine za večernji izlazak, do balonera kojim ćete se ogrnuti tijekom kišnog i vjetrovitog dana. A dobra strana kvalitetnih šešira, za koje treba izdvojiti nešto više novca, je u tome što nikad neće izaći iz mode, dodaje.
- Kao i s većinom drugih dodataka, kod šešira se modni trendovi ne mijenjaju drastično. Mijenjaju se tek neki detalji, pa vrijedan komad koji imate u ormaru, možete kombinirati desetljećima – kaže Marina Kobali.
Piše: Marijana Matković
Foto: Duška Stepanov
originalni članak: 24sata Lifestyle
