Šeširom se ponekad ističete, a ponekad sakrijete od svijeta
Šešir i novac stvaraju prijatelje, kazao je davnih dana Pedro de la Barca Calderón, španjolski dramski pisac. U svakom slučaju ispod šešira skriva se sve blago koje imate, mudrost, ljepota, tajna…
Pravi damski ili gospodski šešir i danas se proizvodi ručno. Nastane ih tek šest na dan, a jedan od rijetkih salona ne samo u Hrvatskoj, već i šire, je i poznati zagrebački salon šešira Kobali.
Posljednjih godinu dana ovaj rijetki i zahtjevan zanatski posao nakon svoje svekrve Nade Kobali preuzela je njena nevjesta Marina. Salon koji već godinama krasi zagrebački Cvjetni trg posljednjih je godina postao internacionalno mjesto gdje osim domaćih kupaca, svraćaju i stranci.
Naša sugovornica Marina Kobali, dizajnerica i vlasnica, s ponosom nam je ispričala kako ponekad dolaze stranci u pauzi između dva leta samo kako bi kupili njihov šešir.
Marina Kobali, Foto/Duška STEPANOV
Marina je ljubav prema šeširima naslijedila od svog oca, koji nikada nije iz kuće izlazio bez šešira, a za ostatak zaslužna je njena svekrva i prijateljica Nada.
S osmijehom nam je ispričala svoju priču kako je još kao studentica započela ulaziti u tajne ovog rijetkog zanata, te kako ju je život u svom čudesno nepredvidljivom vremeplovu sada ponovo vratio u studentske dane.
Kvaliteta i dizajn šešira
Već je skoro godinu dana otkako ste preuzeli klobučarsku radionicu svoje svekrve dizajnerice Nade Kobali, bio je to priličan izazov nastaviti obiteljski posao koji je godinama tako uspješno gradila vaša svekrva?
– Upravo smo neki dan komentirali kako je ovih godinu dana proletjelo, i, u pravu ste, stvarno je bio priličan izazov nastaviti posao koji je netko doveo do savršenstva. Neprestano se propitkujem nastavljamo li dobrim putem?!
Trudimo se zadržati istu kvalitetu i dizajn. Neizmjerno smo zahvalni na podršci i povjerenju starih, ali i novih kupaca. Njihovo zadovoljstvo prilikom kupnje ili njihovi komentari na društvenim mrežama daju nam dodatni elan za nastavak rada.
Vaš salon na Cvjetnom trgu jedan je, ako ne i jedini, koji se je održao među starim obrtničkim salonima u Zagrebu?
– Ima nas još, držimo se, ali nije lako! Moram naglasiti da nam to uspijeva zahvaljujući interesu grada Zagreba i gradonačelnika, koji žele održati obrtničku tradiciju.
Vjerojatno da nemamo poziciju u samom centru, na Cvjetnom trgu, ne bismo mogli održati tradiciju. Zbog toga se jako trudimo opravdati povjerenje koje nam je dao grad i svojim ga izlozima i šeširima »uljepšati«!
Salon šešira »Kobali« datira od 1974. godine, kada ste vi počeli ulaziti u tajne klobučarskog zanata?
– Za vrijeme studiranja počela sam paralelno raditi šešire sa svekrvom, negdje početkom devedesetih godina. Tradicija traje i duže, jer je Katarina Šušteršić Kobali, majka moje svekrve nakon Drugog svjetskog rata počela samostalno izrađivati šešire.
Studentsko iskustvo preraslo je i kod vas u životnu strast? Završili ste dva fakulteta, ali ipak ljubav ste našli u oblikovanju šešira?
– Nikad ne znate kud će vas život odvesti! (smijeh) Da, diplomirala sam i na Učiteljskom fakultetu i socijalni rad na Pravnom fakultetu. Nakon toga sam se posvetila obitelji, i, evo, sada sam opet tamo gdje sam počela.
Što je konkretno prenijela na vas vaša svekrva Nada?
– Znate onaj zakon o očuvanju energije?! Zakon kaže kako energija ne može nastati ni iz čega, a ona me naučila upravo suprotno, mogla je ni iz čega stvoriti ljepotu. Zapravo to je bilo odličje njezine velike kreativnosti.
I sada dok radim šešire, kada mi ponestane nešto od materijala, sjetim se nje i znam kako ne smijem niti pomisliti da mi nešto nedostaje, već se moram snaći s postojećim i od toga stvoriti nešto lijepo.
Piše: Edita Burburan
Foto: Duška Stepanov
Originalni članak: Novi List
